Ja sam tvoj propagandni film – Ivana Maksić [poezija]


Fašizam je najveći neprijatelj žena – Svi u borbu protiv fašizma (detalj) (1941), Vatolina Nina Nikolaevna


Stablo golo do pojasa

Ispred mene ispisuje se šuma.
Stablo se mrda, golo do pojasa,
neprirodna poza sasvim je opravdana.
Vegetacija je samo mali isečak,
čelo sa petokrakom se
gorljivo probija,
za pušku prilepljena ramena,
namešteni kadar leđa
prenosi se i multiplicira.
Šuma se gusto izdiže u tela
koja su iznijansirana stabla,
a stabla u senci kamuflirana tela.
Noge, ruke, mišići, žilave tetive
kače se za korenje drveća,
uranjaju u žile i biljne sokove:
toga nema u gradovima,
u salonskim stanovima, ostavama.
Na stepenicima višespratnica,
ljudi tavore ispod pločnika,
ispod praga i parketa. Samo
olistale grane su spremne za napad.
tu, u šumi, nađi solidarno drvo
srasti sa njim, načulji uši:
sumrak se pretvara u svitanje,
boje se čas zatamnjuju,
čas rasvetljavaju.


Ja sam tvoj propagandni film

(1916. – 1942.)

Ko će ti reći kako da snimiš rat?
Da opčiniš, a da nije do tebe?
Kako, kada će narod suditi?
U šumi postaješ velika mrlja
na mom kaputu bez epolete:
paprat, ilegalna jedinica,
dramatika bitke, reportaža s fronta.
Šapućeš prislonjen na gaćice:
eksplozija je drugu otkinula glavu.
Pobegao si, more je gorelo,
gorivo je isteklo, rakija se prolivala.
Toliko ih mrzimo jer su državotvorni.
Nisi ni ekstrovert, obučen si za samoću.
Ližeš mi list jezikom oštrim kao upala.
Šta to radiš? Šta radiš to?
Obračunavam se s tobom:
potrajaće.
Znam, hoće, ali me posle lepo
pokrij, mogao bi na onom
jeziku kojim smo slali jedrilice
za Odesu. To će biti, dobro znaš
čim se iskrcamo, i već se desilo.
Stevo, bolje u vodi, u gvozdenom
kućištu kamere vešala će ipak
neko rasklopiti.


Boljševici ne nose spavaćice

Krc, krc, niz zube stepenica,
stupamo smelo, nikad na kolenima.
Letele su damske pelerine,

Bog ne može u sanduk, Bog u grob ne staje,
Nadežda se praznom krevetu osmehuje,
baci me u voz, prokrijumčari me.

Hoću da me potegneš kao votku, iz cuga,
viljuške za kuglof leteće s balkona
kao kapitalističke granate.

Vrati osmeh u svoje ležište.
Marširamo: nikad više
njihovi džepovi punjeni našim džepovima.

Izvrnuli smo se, svi rudari, do jednog, kao kiša.
Naša deca i njihove kašike ribljeg ulja subotom.
Kobila je po sebi skupljala inje,

suza joj se ledila na minus trideset.
Nadežda je sebi krišom priredila pillow talk,
u snu je poljubila zapetu pušku,

Majakovskom je nestala tegla pekmeza
zbrisana kao Ljilja na fotografiji s drvetom.
Priđi, šapući mi kao ljuljaška,

slivaću ti se niz grudi, grlo,
na raskrsnici. Slobodno me retuširaj.
Vojniče, trudna kobila neće da čeka.


Posisaj komunizam s mlekom,
nek ti na vreme kopaju jame, sine.
Boljševici ne nose spavaćice


Tvoj poslodavac je bog.
Tvoj poslodavac je DJ.

Prevrtali smo se u čeljustima levijatana.
Topili su nam krovove kuća, kasnili smo, uvek,
kasnili, pertlama beskrajnim bivali saplitani,
nikada do mora nismo mogli stići. Elita je čučeći
piškila po tvojim rukopisima,
češkala se po čelu bez bora,
čelu izlepljenom liposukcijama i matičnim ćelijama.

Poslodavac je bog. Potrebni radnici i radnice.
Potrebni radnici. Najamniče,
gde ti je snaga? Snaga nestala
u procesu rada. Tvoj poslodavac je DJ.

Seci ti ovo iz teksta, dušmanine.
Ponašaj se kao lepak, kao neprikosnoveni žbir.
U stopu me prati, pa krivotvori svaku moju reč.
Dok gladiš percem svoje debele obraz-đonove,
na krilima stola od punog drveta, tvoji prozori ostaju
uskraćeni za pogled, tvoja okna su zapostavljena,
pesniče, zapostavljaš stvarnost
i nema cene koju ću ja da plaćam za to.
I nema cene koju će čistač tvojih cipela da plati,
nema fotelje koja će podneti tvoju lakejsku i podlu
proračunatost, tvoje pozivanje na večnost, tvoju
pretplaćenost, tvoje bogu-božije, caru-carevo ruho.

Ako sam pisar, gledaću da podvalim kojim zarezom.
Ako sam nomad, gledaću da pobegnem sa svakog mesta na vreme.
Ako sam pilot, gledaću da ne prevozim bebe.

Da li levičar SME da ima jahtu?
Da li LEVIČAR sme da ima jahtu?
Da li levičar sme da ima JAHTU?

Čiji je kapital?


Rođena 1984. godine. Piše poeziju, crtice, eseje i prevodi sa engleskog jezika. Objavila knjige poezije O telo tvori me (2011), Izvan komunikacije (2013), La mia paura di essere schiava (na italijanskom: 2014) chap-book Jaz sem tvoj propagandni film (2018) i Kćeri, zar ne vidiš da gorim (2020). Kao prekarna online profesorka predaje engleski jezik hiljadama ljudi širom sveta.

Leave a comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *