
Eugen Gomringer, 1953. Vetar.
Naši jezici nalaze se na putu formalnog pojednostavljenja; nastaju skraćeni, ograničeni oblici jezika. Sadržaj jedne rečenice često se prenosi jednom jedinom rečju. Duži iskazi često se predstavljaju malim grupama slova. Štaviše, postoji tendencija u jezicima da se mnoštvo zamenjuje malim brojem opštevažećih elemenata.
Da li ovakva ograničena i pojednostavljena upotreba jezika i pisma označava i kraj poezije? Svakako da ne. Ograničenje u najboljem smislu — koncentracija i pojednostavljenje — jeste sama suština poezije. Iz toga bismo možda mogli zaključiti da jezik današnjice mora imati određene zajedničke tačke sa poezijom i da bi trebalo da se međusobno podržavaju, kako u formi, tako i u sadržaju.
U svakodnevnom životu ovaj odnos često prolazi nezapaženo. Naslovi, slogani, grupe glasova i slova rađaju oblike koji bi mogli biti modeli za novu poeziju, koja tek čeka da bude preuzeta za smislenu upotrebu.
Cilj nove poezije jeste da poeziji ponovo dodeli organsku funkciju u društvu i da pritom iznova odredi mesto pesnika u društvu. Imajući u vidu pojednostavljenje jezika i njegove pisane forme, o organskoj funkciji poezije moguće je govoriti samo u okviru date jezičke situacije.
Nova pesma je, dakle, jednostavna i može se vizuelno sagledati kao celina, kao i u svojim delovima. Ona postaje predmet koji se istovremeno vidi i koristi: predmet koji sadrži mišljenje, ali koji postaje konkretan kroz igru mišljenja i suprotstavljanja (denkgegenstand / denkspiel), i usmeren je na kratkoću i sažetost.
Ona je zapamtiva i utiskuje se u svest kao slika. Njen objektivni element igre koristan je savremenom čoveku, kome pesnik pomaže svojim specifičnim darom za ovakvu vrstu igre. Kao stručnjak za jezik i pravila igre, pesnik izmišlja nove formulacije. Svojom uzornom upotrebom pravila igre, nova pesma može delovati na svakodnevni jezik.
Konstelacija je najjednostavniji mogući oblik konfiguracije u poeziji, čija je osnovna jedinica reč; ona obuhvata grupu reči kao da sabira zvezde u jedno sazvežđe.
Konstelacija je raspored, ali istovremeno i prostor igre utvrđenih dimenzija.
Konstelaciju uređuje pesnik. On određuje prostor igre, polje ili silu i naznačava njegove mogućnosti. Čitalac, novi čitalac, razume ideju igre i uključuje se.
Kostelacijom se nešto donosi na svet. Ona je stvarnost za sebe, a ne pesma o nečemu. Konstelacija je poziv.
–
(1954)
–
Preveo sa engleskog Stevan Bradić
Eugen Gomringer (1925–2025) bio je švajcarski pesnik bolivijskog porekla i jedan od utemeljivača konkretne poezije. Njegov manifest iz 1954. godine postavio je temelje ovog poetskog pravca, zasnovanog na redukciji jezika, vizuelnoj organizaciji teksta i odbacivanju tradicionalne lirike u korist „konstelacija“ reči. Delovao je između Latinske Amerike i Evrope, pisao na više jezika i bio profesor estetike u Dizeldorfu, ostavljajući trajan uticaj na neoavangardnu i eksperimentalnu književnost druge polovine 20. veka.