konkretna poezija započinje preuzimanjem potpune odgovornosti pred jezikom: prihvatajući premisu istorijskog idioma kao neizostavnog jezgra komunikacije, ona odbija da reči tretira kao puke, ravnodušne nosioce, bez života, bez ličnosti, bez istorije — kao tabu-grobnice u koje konvencija uporno pokušava da sahrani ideju. konkretni pesnik se ne udaljava od reči niti […]