Kada se pojaÄa tlaÄenje,
Mnogi se obeshrabre.
No njegova hrabrost jaÄa.
On organizuje svoju borbu
Za paru nadnice, za vodu za Äaj
I za vlast u državi.
On pita svojinu:
Odakle si?
On pita nazore:
Kome koristite?
Tamo gde se uvek Äuti ā
On Äe progovoriti.
Tamo gde vlada tlaÄenje a govore o sudbini,
On Äe pomenuti imena.
Gde on sedne za sto ā
Za sto seda nezadovoljstvo,
Jelo postaje rÄavo
I pada u oÄi da je soba mala.
Tamo gde ga oteraju ā
Odlazi pobuna, a odakle je oteran ā
Nemir ipak ostaje.
Preveo sa nemaÄkog Slobodan Glumac,
Bertolt Breht, Izabrane pesme, Nolit, Beograd, 1979.