ÄardaÅ” Ladik Katalin SrÄa si u modrilo vena zasuta kao saÄma vjetrova u mrtvim geranijumima. U vrata zakraÄunjena, rezopodboÄena. Svebolu si samotnosti pepelna Gernika. NeurasteniÄje. Plotun planktona pred sjenom kitoubice. Karner Kvarnera Å”to dahÄu na izgrijevu sunÄanog zenita. Å amar snenim vodojažama. Tijelo raspeto kad biva hram, brdu nagog bluda. RiÄovkica […]
