Čardaš Ladik Katalin Srča si u modrilo vena zasuta kao sačma vjetrova u mrtvim geranijumima. U vrata zakračunjena, rezopodbočena. Svebolu si samotnosti pepelna Gernika. Neurasteničje. Plotun planktona pred sjenom kitoubice. Karner Kvarnera što dahću na izgrijevu sunčanog zenita. Šamar snenim vodojažama. Tijelo raspeto kad biva hram, brdu nagog bluda. Riđovkica […]
