skripta


Naučni skup POSLE NEOAVANGARDE: SRPSKA POEZIJA U 21. VEKU     21. novembar 2022. Rektorat Univerziteta u Novom Sadu – PROGRAM Pozdravna reč – Stevan Bradić, Filozofski fakultet Novi Sad, urednik skupa Žarka Svirčev, Institut za književnost i umetnost Beograd, urednica skupa – Prva sesija 10.30 – 11.30 Vladimir Gvozden, […]

Program skupa “Posle neoavangarde: srpska poezija u 21. veku” [književna.mašina]


Uvod U mnogim zemljama sveta, onemogućavane osobe [disabled people] i njihovi saveznici organizovali su se tokom poslednje tri decenije kako bi se borili protiv njihovog ugnjetavanja i isključivanja. (Driedger, 1989; Campbell and Oliver, 1996; Charlton, 1998). Ključ ove borbe bilo je preispitivanje previše medicinskog i individualističkog prikaza invalidnosti. Iako su […]

Socijalni model invalidnosti – Tom Šekspir [esej]


Političke partije, grupe, sindikati i frakcije, koji su polagali pravo predstavljanje radnika i naroda dugo su formalno bili verni Pariskoj komuni. U ovome su se slagali sa Marksovom zaključnom napomenom iznesenoj u njegovoj divljenja dostnojnoj knjizi Građanski rat u Francuskoj: „Pariski radnici sa svojom Komunom, biće večno slavljeni kao nosioci […]

Pariska komuna: politička deklaracija o politici – Alen Badiju [esej]



Od poznih 80-tih nadalje, romanopisci, umetnici, kritičari i istoričari umetnosti su predviđali smrt postmodernizma. Linda Hačeon je objavila, u drugom izdanju Politike postmodernizma (2002), “gotovo je”. Za savremeni period se – počevši od pada Berlinskog zida 1989. pa kroz devedesete i kasnije – često tvrdi da se odlikuje jedinstvenim intenzitetom […]

Postmodernizam je mrtav. Šta je sledeće? – Alison Gibons [esej]


Traklova poezija do sada nam je skrenula pažnju na varljive mehanizme reprezentacije koji su polazili od pesništva, a ticali su se samog načina na koji oblikujemo zajednicu, ali stanovište njegovog subjekta ne predstavlja se kao apsolutno, njegovi uvidi ne dolaze sa neke povlašćene pozicije koja ima nepogrešivi uvid u celinu; […]

Figura sestre u Traklovom pesništvu – Stevan Bradić [esej]


1. Kritičari i istoričari umetnosti su često razmatrali evoluciju umetničkih dela nakon Drugog svetskog rata paralelno sa determinišućim promenama u razvoju kapitalizma. Spektakl, „kulturna industrija“, ili posledica po umetnost onoga što bi marksisti nazvali stvarnom supsumacijom rada pod kapital, preklapaju se sa heuristikom upotrebljenom kako bi se razumeli estetski efekti […]

Umetnost i fetiš slobode: zapažanja o umetnosti i državi nakon ...



            Dalju konceptualizaciju[1] čulnosti i njene veze sa umetnošću i stvarnošću možemo pronaći kod nemačkog pesnika Fridriha od Hardenberga, poznatijeg pod pseudonimom Novalis. Ovaj pesnik i mislilac intenzivno je proučavao Kantovu i Fihteovu filozofiju i savremenici su ga videli kao čoveka „koji je mogao i koji je trebalo da postane […]

Novalis: poiesis aisthesisa / istoričnost čulnosti – Stevan Bradić


I Istorija, kada jeste ono što bi trebalo da bude, predstavlja razvijanje filmova. Ona se ne iscrpljuje tačnim datumima i moralnim pejzažima koji se kroz nju odslikavaju, nego se predstavlja serijom estetskih slika, gde svaka, zatvorena u sebe, konstituše sliku jednog kretanja. Ranije diskontinuirana gledišta sada izviru jedna iz drugih, […]

O tački gledišta u umetnostima – Hose Ortega i Gaset


Definicije „Šta je avangarda?“ ovo pitanje prevashodno razumem kao provokaciju. Sama provokacija ne mora biti loša strategija jer ona ponekad može da proizvede neočekivanu jasnoću, ukoliko primora sagovornika da pokaže svoje karte. Ovo se, međutim, retko dešava, za šta postoje dobri razlozi. Lakan se otvoreno protivio govoru “le vrai du […]

Avangarda i neoavangarda: pokušaj odgovora na određene kritike povodom “Teorije ...