Triangl – Katarina Sarić [poezija]


Triptih – studije ljudskog tela, Frensis Bejkon (1970)


Novogodišnja

Ovdje Nova godina počinje u novembru a završava u februaru
kao da ljudi
nemaju pametnija posla za preostale dane
Nešto je
prokleto teško u kvaru
u vazduhu dim od petardi dječurlije
Tako bih voljela da sam mehaničar
da popravim auspuh
Nešto je prokleto teško
zaglavljeno
sprečava protok kroz vazduh
Vaz-duh je vas-duh je sav-duh
a meni ispada na ove stranice
nemilice
prepuno duhova akcijskih svinjskih glava
sve je
tako mi se stalno spava
Disanje
poslije tebe i mene
prenaporno je
I kao i pisanje
ljubavnih pisama poslije Marine i Rilkea
ionako
nema nikakvog smisla
sem smijurije
Ja svakako
ih pišem
jer da nema ovog ventila
javio bi ti već neko da su me skinuli s prozorske daske
odavno
u balskoj haljini od tila
odštampana svježa vijest
Ne pamtim prostore na kojima je običaj izbacivati kroz prozore
stari namještaj za godinu Novu
stavljati maske I nije obijest
skuvati vina od cimeta i narendane kore pomorandže
ispred kamina
se izležavati na koži
po mogućnosti s animal printom i flekama od karmina
ispeći svinjsku glavu s jabukom
a kandže iskoristiti za dekoraciju
mjesto toga
igrati se Boga
bilo bi lijepo (ako ne i na korist)
umijesiti kolače bez brašna od kvasa
vlažnih poljubaca
od gušta
onog tebe starog i mene
nove od jezika nemušta
napredene
ovog puta
zaigrati twist
Ovdje pripreme za Novu godinu traju beskrajno dugo a jedne te iste se
čekaju deceniju po deceniju
proklete i teške
osjećaju se na greške
zatrpane
pod tepihom
prije nego nagrnu na čestitke gosti
Ja bih samo da je izmažem prosutom tintom
po pravom papiru umjesto word-a
prespavam
prokletim i teškim snom
isuviše
Gorda
za početak novi


Triangl

Živim sa ćerkom i psom
u garsonjeri koju nam je dogradio moj tata
od penzije
I osim što prebrojavam lezije
i hvatam zjale
ne radim ništa korisno
Loš sam primjer majke ćerke i uzorne građanke
a o atributima žene
ne bih ni kroz linije tanke
i široke
– maruša i šuša
bi dotrajale
na preskoke
ležim kao mrtva riba koju tek ponekad struja talasa prodrma
Ćerka mi je pijanistkinja
uvijek me nekako naštima
zbog nje se još ne puštam niz vodu
i plašim struje
da me ne zdrma ispod tuša
Živim sa ćerkom i psom u malenoj garsonjeri što nekad je bila golema
terasa
gdje još moglo se skriti
Ona pjeva dok se kupa
svakog dana kao u nedjeljnoj promenadi
ja ostajem bez glasa
Živim sa ćerkom i psom
od kojih bi me jedno pronašlo
u kadi
da je po mom
da ne znam
ko od njih dvoje ne smije to biti


Vješala

Naći ćeš me u zavežljaju u hodniku
u kojem nema svjetla
Upucala sam sijalicu one posljednje noći
u ovoj kući
u kojoj sam čuvala majku
u ormaru
Mirisale su dunje pečene za očev put u Rusiju
na stepeništu neplaćeni računi za struju
naramak drva i dva izbijena zuba
Ne znam da li ćeš moći
podići
me
karlica mi je srasla s betonom
Slika ovog hodnika
urasla je dlaka
u jajetu mog embriona
tražiću od tebe da mi budeš tata
Hoćeš li moći da mi razdvojiš noge
stonoge
razbiješ lice ljubavnice
ubiješ pauka iz mraka
Ja imam snagu Edipa
oči sam izbola pletećom
iglom
pretečom
grčkih patosa
igrala sam se još kao mala
hibrisom i snom
A ti si bio velik i strašan
prije elektronskog loma ovog stoljeća
sloma nervnog
Elektrinog
i nekih nacionalnih mitova
jeftinijih od smeća c
rnih vreća
popakovanih pred kišu
ovih kaljača
u hodniku
Šta ti se to moglo dogoditi
a da meni već viđeno nije
– Niko ne smije da vas bije
da te tako izlomi sliko moja odbjegla
na zid
Živ uzidan
u onaj miholjski muvama popljuvan ram
crvljiv sram
retuširan
Naći ću te u ovom istom hodniku
obješena o porodično stablo portretno
skinuti s najviše grane
U istoj onoj noći kad upucam ovu sliku
kad mi opet svane
noć u dan
kad mi
dug ispane


Katarina Sarić (1976) živi i stvara između rodne Budve i Beograda. Na FF-u Nikšić diplomirala je filozofiju, a potom jezik i južnoslovenske književnosti a na FPN-u. U Podgorici završava postdiplomske studije iz socijalne politike i socijalnog rada. Piše društveno angažovanu poeziju, prozu i esejistiku. Književnica je, poetska provokatorka i performans umjetnica.
Autorka je 13 samostalnih izdanja, zastupljena u brojnim koautorstvima, antologijama, zbornicima, važnijim regionalnim portalima, kao i u međunarnodnim publikacijama. Poezija joj je prevođena na engleski. makedonski i romski jezik. Uvrštena je izborom iz socijalne poezije u ediciju “Artifact Nouveau” kao materijal za čitanje na seminarima i kursevima Delta koledža, Kalifornija, za 2019. god. i World Literature Today, 2020.
Samostalna izdanja: ,,S one strane svjetlosti” (roman), ,,Caligat in Sole” (filozofsko-fragmentarna trilogija), ,,Nađa, uspori, zgazićeš pticu!” (epistolarni roman), ,,Amputirani” (roman), ,,Akutna ženska sedmica” (zbirka priča), ,,G-đice Teatralne” (poezija), ,,SvejAdno mi je i ostale dijagnoze socijale” (poezija), ,,Kamijada i Kamiseja” (savremena epika), ,,Moja Indija” (putopis), “Golo meso” (životopis), “Kakofonija” (roman), “Globus Hystericus” (odabrane pesme), “Glasswing F13 sl. Greta Otto” (halucinogeni dnevnik).
Autorka je brojnih performansa, boravila je na više regionalnih rezidencija, aktivistkinja je Kulturne baze Kunst i umjetnička direktorica zajednice Vavilonska biblioteka.

Leave a comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *